Pukle su obje kosti iznad zgloba, gips 3 tjedna, a miruje tako da trči oko Jaruna, 6 km za 36 min pa na Zg maraton 5 km u nedelju. Super je ispalo jer do daljnjega može u miru razmišljati ŠBBKBB da padne sa svoje omiljene lokacije na vrhu drveta, gdje nema strunjače. Osim toga, odjednom je glavna u razredu jer sad je svi moraju moliti da se potpišu na gips.
Potvrdilo se pravilo da su padovi s rotacijom opasni i s malih visina. Da je samo pala na guzicu ili nos ne bi valjda bilo ništa, ali izvrtila se u zraku i preko stolca, išla se dočekat na ruke i pritom je ošamarila strunjaču ko da je strunjača pročelnik komisije za sportsko penjanje.
U pomanjkanju aktualne ilustracije opisanog događaja, ekvivalentni prilog za rubriku "Zašto penjanje a ne treking":
... i zašto ruksak treba sjediti na kukovima, a ne ramenima.